Priča puna mudrosti je ova pred vama:

“Jedna žena je došla kod Boga. Na leđima je nosila jednu tešku torbu pod kojom se bukvalno savila.

“Jesi li umorna, ženo? Skini teret sa ramena, sjedi, odmori se,” reče joj Bog.

“Hvala, neću dugo. Moram brzo da se vratim nazad. Ako se nešto desi mojoj deci nikad sebi neću porostiti.”

“Zašto nećeš sebi oprostiti?”

“Samo sam došla Gospode da te zamolim jednu stvar: Ako se ikad nešto desi mojoj djeci, spasi ih Gospode – spasi ih”.

“Pa to je sve što ja radim. Da li sam ti dao razlog da sumnjaš u mene?” upita je Bog.

“Ne, ali… Toliko opasnosti vreba: loši ljudi, siromaštvo, pogrešni životni izbori… Plašim se da će ćerka izabrati pogrešnog čovjeka za muža, da će sin upisati pogrešan fakultet, patiće cijeli život..”

“Greške su tu da ih nauče da budu oprezniji. Čovjek jedino na svojoj koži uči. To se zove iskustvo. Zašto želiš da svoju djecu zaštitiš od iskustva?”

“Zato što želim da ne osjete bol. Pogledajte, uvijek sa sobom nosim vreću slame za slučaj da se jedno od njih oklizne i padne. Tako će moći da padnu na mekano i neće ih boljeti,” kaže ona ponosno.

“Pogledaj sad ovo,” reče joj Gospod i ispred njenih očiju stvori sljedeću scenu:

Gomila slame bila je pobacana oko njenog sina, a on je uporno pokušavao da se probije kroz tu slamu i nađe izlaz. Jurio je okolo, razbacivao slamu, pao u očaj, pa u bijes. Na kraju je izvadio šibice i zapalio slamu. Svuda oko njega buktao je palmen koji je za kratko vrijeme prekrio cijelu sliku.

“Sine! Moram da mu pomognem,” vrisnula je žena.

“Šta ćeš da uradiš? Da baciš još slame u vatru?” Upita je mirno Gospod.

“Imaj na umu ovo: što više roditelj štiti dijete od problema, to ono po svaku cijenu želi da upadne baš u taj problem. Na kraju dijete neće znati šta je bol, šta je sloboda izbora… Ti misliš da je ovo vreća slame, a to je u stvari vreća problema. Ta vreća sadrži sve strahote koje zamišljaš, sve strahote koje žive u tebi, sve strahote kojima si ispunjena. Sve što više brineš tvoj problem postaje veći, zato su tvoja leđa tako savijena, a duša izmorena…”

“Znači ne moram da brinem o svom sinu? To mi govoriš, Gospode?”

“Čuvaj djecu, ali ne brini bez razloga. Pusti me da ih čuvam, da ja uradim ono što smatram da je dobro. Samo mi nemoj smetati. To je ipak stvar vjere..”

(Stil)