rlo svjetan onoga čime se bavi, kaže da nikada ne preporučuje odbacivanje liječničke terapije. Tek ukoliko dijabetičar primjeti da mu njegov sirup „godi“, inzulin ili tablete može postepeno smanjivati. Najbolje je to napraviti uz konsultacije s liječnikom. Konjički travar Mirsad Krnjić, iz sela Brđani, koje je od grada udaljeno oko sedam kilometara krivudavom cestom, kaže da kod njega ne prestaju dolaziti oboljeli od dijabetesa tipa II, dijabetičari na inzulinu, potencijalni „šećeraši“…
– Pitajte bilo kojeg od njih kako se osjeća nakon našeg sirupa. Vidjet ćete da će mnogi kazati kako više ne kane uzimati inzulin ili tablete – kaže nam Mirsad.

Vrlo svjetan onoga čime se bavi, kaže da nikada ne preporučuje odbacivanje liječničke terapije. Tek ukoliko dijabetičar primjeti da mu njegov sirup „godi“, inzulin ili tablete može postepeno smanjivati. Najbolje je to napraviti uz konsultacije s liječnikom. Prirodni sirup protiv dijabetesa, ili prirodni inzulin kako Mirsad zove čudotvorni preparat, koji je napravljen od nekoliko vrsta ljekovitih biljaka, pronašao je prije skoro 40 godina njegov otac Osman. Poznavao je narodne recepture, posebno one čuvenog travara Sadika Sadikovića. U početku je to radio samo za prijatelje. Nije imao ambicije, nije ni razmišljao o tome da će u netaknutoj prirodi planine Bjelašnice „potrefiti“ biljke koje će do danas izliječiti na stotine dijabetičara. No, čudo se ipak dogodilo. Biljne mješavine su tajna. Sok je dosta gorak i nezgodan za piti, ali ako se uredno pije već nakon desetak dana osjete se pomaci i šećer se normalizira. Uz ovaj sok dobija se jako ukusan čaj i preporuke kako uzimati čuvarkuću, te šta jesti.

Krnjići su ispočetka dijelili besplatno. Kasnije, kada su ljudi počeli pristizati sa svih strana, i kada su Krnjići morali svakodnevno raditi kako bi napravili dovoljne količine, sirup su počeli naplaćivati, ali tek toliko da bi pokrili vlastite troškove i vrijeme.
– Pročula se priča o nama. Bosnom i Hercegovinom, ali i van granica, počele su kružiti priče kako neki ljudi iz Konjica mogu izliječiti dijabetes. Ponekad je to malo i preuveličavano. Bolesni su odjednom počeli pristizati sa svih strana – priča Mirsad. Krnjići su uspjeli riješiti probleme distriobucije i za zemlje u regiji. Imaju svoja predstavništva u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Jednom mjesečno i odlaze na susrete sa pacijentima.

Prirodni inzulin Krnjići proizvode po recepturi i ručno kao što je radio i njegov otac Osman. Razlika je jedino u tome što je sirup posljednjih godina slan na analize u nekoliko referentnih laboratorija za ispitivanje njegove sigurnosti.
„Slali smo ga na kontrole u referentne laboratorije u zemlji. Nosili su ga i na ispitivanje u druge zemlje. Nalazi kažu da je sirup siguran za ljudsku upotrebu. Mogu ga korisiti i djeca i stari ljudi. Proces lječenja trebao bi trajati oko 40 dana, nakon čega dolazi do izlječenja.
„Prvo se uzima pola terapija, koja traje 20 dana. Već u tom periodu oboljeli mora osjetiti veliko poboljašanje – kaže Mirsad. Kontakt telefon u BiH je 061 383 325. Vojin Đukić iz Stanara kod Doboja šali se da je od dijabetesa obolio kako bi bio u svjetskom zdravstvenom trendu. Drugačije ne može objasniti oboljenje – živi uredno, bez stresa, veseljak je po prirodi.

Dijabetes je brzo došao, ali je, srećom, još brže otišao. Otkako jutro započinje s dva lista čuvarkuće a tijekom dana pije sirup konjičkih travara, dijabetes se kod njega normalizirao.
– Na trpezu sam vratio sva ona jela koja sam volio prije otkrivanja dijabetesa – kaže nam Vojin. – I zaista se osjećam pobjednički kad god pojedem komad torte. I nemam nikakvih problema. Moj dijabetes ne prelazi šest jedinica. Očito da je Krnjićev sok uveo reda u mome organizmu. Vojin je od dijabetesa obolio prije nekoliko godina.
– Jedine simptome koje sam primjetio prije nego sam od liječnika dobio dijagnozu da bolujem od dijabetesa, bila je žeđ. Usta su mi stalno bila suha. Nisam se mogao zasiti vode. Stomak pun, a usta žedna. Trajalo je to godinu dana. Na rutinskom liječničkom pregledu otkrili su mi povišen dijabetes. Porastao je na 15 jedinica. Liječnici su bili su iznenađeni kako da o tome ništa nisam znao. Od tada, pa dok nisam čuo za travara Krnjića, nisam se odmicao od kese s tabletama. Sama spoznaja da imam bolest od koje mogu pasti u komu, u meni je izazivala strah – prisjeća se Vojin. Iako je redovito uzimao tablete, dijabetes nije mogao uvijek držati pod kontrolom.
– U časopisu Aura pročitao sam članak o travaru Krnjiću. Odmah sam ga pozvao. I nisam se pokajao. Uz pomoć njegove terapije u potpunosti sam izliječio dijabetes. Ujutro pojedem dva lista čuvarkuće a ostatak dana pijem njegov sirup. Vojin kaže da se neće opusiti i da će Krnjićevu terapiju nastaviti uzimati kao preventivnu terapiju, bez obzira što nema potrebu za time.