Kao neko ko već godinama uzgaja paprike, dugo sam mislio da sve radim kako treba. Sadim ih na vrijeme, redovno zalijevam, koristim kompost i pazim na bolesti. Ali paprike su često bile manje od očekivanog, ponekad gorkaste, a urod osrednji. Sve dok nisam otkrio jednu stvar koja je sve promijenila: pravilna kontrola dušika u zemlji.

Dušik je osnovni nutrijent za rast biljke, ali upravo on može biti i razlog zašto paprike ostaju male ili bez ukusa. Naime, kad je dušika previše, biljka razvija bujno lišće, ali plodovi ostaju mali, rijetki ili kasne u sazrijevanju. Tajna rekordnog prinosa leži u balansiranju ishrane biljke u pravom trenutku.

U prvim sedmicama nakon sadnje, paprike trebaju podsticaj da izgrade jak korijen i lisnu masu. To je faza u kojoj je blago dušično đubrivo korisno. No, nakon što biljka počne cvjetati, sav fokus mora se prebaciti na kalijum i fosfor – minerale koji direktno utiču na formiranje plodova i njihovu slatkoću.

Taj savjet mi je promijenio sve: kad sam u pravo vrijeme smanjio dušik i ubacio više kalijuma (npr. preko drvenog pepela ili kore od banane), moji plodovi su postali veći, slađi i brojčano značajno brojniji.

Jednako važna je i voda – ali ne u bilo kojem trenutku. Paprike ne vole pretjerano zalijevanje. Previše vode razvodni okus ploda i čini papriku vodenastom. Umjesto toga, zalijevajte duboko, ali rjeđe. Dozvolite zemlji da se blago prosuši između zalijevanja – to podstiče biljku da ide dublje korijenjem i postaje otpornija.

Još jedan ključni faktor? Sunce. Paprike traže minimum 6–8 sati direktne sunčeve svjetlosti dnevno. Bez toga, okus jednostavno neće biti pun. Ako ih uzgajate u saksijama, premještajte ih kako biste im osigurali najbolje osvjetljenje tokom dana.

Sastojci (za prirodnu prihranu paprika):

• 1 kora od banane (sadrži kalijum i fosfor)

• 1 šaka drvenog pepela (iz neobrađenog drveta)

• 1 kašika sirćeta (pomaže u ispuštanju minerala)

• 1 litar odstajale vode

• 1 kašika šećera (stimuliše mikrobiološku aktivnost u zemlji)
  Pomiješajte sve, ostavite da odstoji nekoliko sati i zalijte biljku jednom sedmično.

Jednom kad uvedete ovakav režim njege, biljka postaje snažnija i zahvalnija. Primijetit ćete više cvjetova, manje opadanja pupoljaka i – ono najvažnije – paprike koje su čvrste, jarko obojene i izuzetno slatke. U mom slučaju, razlika je bila toliko očigledna da su čak i komšije pitali šta sam promijenio.

Još jedna korisna praksa je uklanjanje prvih par cvjetova. Iako zvuči kontraproduktivno, to pomaže biljci da najprije razvije snažan korijen, a tek onda formira plodove. Kad dođe pravo vrijeme, prinosi su izdašniji i kvalitetniji.