Sveta Varvara je praznik kada se kuha „varica“ od raznih žitarica i vjeruje se da upravo ta varica donosi dobro zdravlje porodici.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetu Velikomučenicu Varvaru, a običaj nalaže da se na ovaj dan kuha „varica“, odnosno čorbica od raznih žitarica.
Također se „sije“ žito, u plitak tanjir ili zdjelicu, koje će ozelenjeti do Božića. To čine i rimokatolici. Varica se navečer ostavi da uvri pored vatre u loncu, pa se sutradan na Varvarin dan gleda s koje je strane navrilo, jer se vjeruje da na toj strani u polju treba sijati pšenicu za dobar rod. Kuvano žito jede se u kući, njime se posipa mjesto gdje se uzima voda za piće, a miješa se i sa solju te se daje stoci.
Naši stari kažu da od Svete Varvare dan počinje rasti, a noći postaju sve kraće. Do Božića dan se produži za pola sata, a nakon toga počinje naglo rasti.
Recept naših predaka:
Potrebno: pšenica, kukuruz, voda, orasi, med.
Napomena: Količina pšenice i ostalih sastojaka zavisi od vaše želje. Možete staviti 1/2 kg pšenice, 250 g kukuruza, 250 g oraha i 6 kašika meda.
Pšenicu i kukuruz nalijte vodom (2 cm iznad sastojaka) i ostavite da prenoći. Sljedećeg dana nalijte čistu vodu i kuhajte na laganoj vatri 2-2,5 sata (dok tečnost ne ispari, a zrna omekšaju). Dodajte med i isjeckane orahe, promiješajte i poslužite.
Ko je bila Sveta Varvara?
Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra djevojka, a otac ju je, želeći je sačuvati, zatvorio u kulu svoga dvora okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama.
Sveta Varvara, poznata i kao Sveta Barbara, živjela je u trećem vijeku za vrijeme rimskog cara Maksimijana. Njen otac Dioskor bio je mnogobožac i veoma strog. Želio je da je uda za bogatog i uglednog čovjeka, jer je imala mnogo prosaca zbog svoje ljepote.
Međutim, Varvara se zavjetovala da će ostati djevica i posvetiti svoj život Bogu. U toj usamljenosti, svojim blistavim umom došla je do spoznaje o Tvorcu i Gospodu, iako je niko nije tome podučio. Jednom prilikom je pobjegla iz kule i, Božijom voljom, srela neke hrišćanke koje su joj otkrile ono što je već naslućivala.
Po povratku u kulu, u svom kupatilu je probila treći prozor kao simbol Svete Trojice, a prstom, kao željezom, izdubila krst u kamenom zidu. Iz njene stope na podu kupatila potekao je izvor žive vode koji je liječio mnoge bolesti.
Kada je njen otac saznao za ovo, prijavio ju je načelniku Martijanu. Bacili su je u tamnicu i mučili zajedno sa još jednom hrišćankom, Julijanijom. Odrezali su im grudi i vodili ih po gradu na sramotu. Na kraju je Varvaru ubio njen rođeni otac, dok su vojnici pogubili Julijanu. Odmah potom, grom je udario u Dioskorovu kuću i ubio i njega i Martijana.
Sveta Varvara stradala je 306. godine, a njene čudotvorne mošti nalaze se u Kijevu. Iako nije zapovijedani crkveni praznik, u narodu je dan Svete Varvare veoma poštovan i proslavlja ga mali broj porodica kao krsnu slavu. Smatra se zaštitnicom rudara, zemljoradnika, zidara, kuhara i tesara.
Kad se vari varica, djeca u Boki pjevaju:
Vari, vari varice,
Da se radu jarice,
I bijele jagnjice,
I dječica i junčići.
Varica se jede hladna i drugi i treći dan, pa se zato pjeva:
Varvarica vari,
A Savica ladi,
Nikolica kusa.
