Često mokrite manje količine urina? Noću se budite da idete u wc? Ovo su simptomi jednog sindroma! Evo šta je u pitanju!
Često mokrite manje količine urina? Dešava se to obično danju, ali i noću se budite par puta zbog mokrenja… Često mokrite manje količine urina? Dešava se to obično danju, ali i noću se budite par puta zbog mokrenja. Ništa vas kod mokrenja ne peče niti boli. Nerijetko iznenada osjetite naglu intenzivnu potrebu za mokrenjem?
E baš tada povremeno osjetite nagli pritisak nisko u zdjelici, iznad stidne kosti (u području mjehura). Vrlo teško uspijevate tu naglu potrebu za mokrenjem suspregnuti i odgoditi? Tada vam katkad i „pobjegne“ nešto mokraće. Ako i uspijete nakratko odgoditi mokrenje, pod hitno tražite najbliži WC i jedva suhi do njega stižete. Pomokrite se. Obično to i nije neka veća količina mokraće. To vam je čudno. Svejedno, osjećate znatno olakšanje kao da ste pomokrili barem litru. Međutim, i za manje od pola sata ponovo vam se jako mokri.
Upravo sam Vam pokušao opisati kako izgledaju smetnje mokrenja kad imate sindrom prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura – PAMM (engl., OAB-OverActive Bladder). Svaki sindrom se sastoji od nekoliko simptoma, a PAMM čine slijedeća tri od kojih je najvažniji urgencija – iznenadna, jaka i neodgodiva potreba za mokrenjem. Drugi simptom se javlja u trećine bolesnika, a čini ga urgentna inkontinencija – nevoljno otjecanje određene količine urina čemu neposredno prethodi urgencija. Treći je simptom učestalo mokrenje (više od 8 puta u 24 sata) koje je u nekih bolesnika izraženo i noću (više od jednom na noć – nikturija).
PAMM postoji u dva oblika koja treba razlikovati. Jedan oblik je samostalni sindrom bez organske bolesti koja do njega dovodi. Volim to nazivati funkcijskim smetnjama mokrenja – nešto poput promuklosti nakon noćne zabave s dosta pjevanja, alkohola i cigareta. Dakle, promukli jeste ali Vaš grkljan je organski zdrav – samo je narušena funkcija. Slično je i mjehurom koji je zdrav, bez organske bolesti, ali je funkcija mokrenja narušena učestalošću i urgencijom sve do inkontinencije. Do ovog oblika PAMM mogu dovesti i neki moćniji lijekovi za izmokravanje (diuretici), prekomjerno korištenje alkohola i kofeina. Nadalje, starenje samo po sebi dovodi do popuštanja apsolutne voljne kontrole nad funkcijom mokrenja. Psihološki poremećaji poput napetosti, stresa, anksioznosti, straha, nervoza i slično također mogu rezultirati sindromom PAMM.
Nasuprot tome, drugi oblik PAMM nastaje u neurološkim bolestima (npr. Parkinsonova bolest, multipla skleroza, stanja nakon moždanog udara, Alzheimerova bolest, neke ozljede leđne moždine) i težim oblicima šećerne bolesti. Oslabljena funkcije srca sa zadržavanjem veće količine tekućine u tijelu također može dovesti do sindroma PAMM. Nadalje, urološke bolesti poput uvećane prostate s nepotpunim pražnjenjem mjehura, kamenac u mokraćnom mjehuru ili donjem dijelu mokraćovoda, neki oblici tumora mjehura. Slijede bubrežne bolesti praćene izlučivanjem većih količina mokraće. Nema smisla dalje nabrajati ali je važno razlikovati onaj prvi, funkcionalni i bezazleni oblik PAMM od onog drugog, posljedičnog, u kojem osnovna bolest prednjači opasnošću, a PAMM je tek teže izlječiva posljedica pa svu pažnju treba usredotočiti na liječenje uzroka.
Zapravo, ni onaj prvi, kako sam ga nesmotreno nazvao – „ bezazleni oblik“ nije uistinu tako bezazlen osobito ako ste npr. radnik na pokretnoj traci ili vozač velikih kamiona na duge relacije. I neka druga zanimanja teško je zamisliti uz sve simptome koje donosi PAMM. Osim profesionalnih, PAMM reducira i osobne aktivnosti – ne odlazite u kino ili kazalište, izbjegavate putovanja i večere, ne bavite se sportom, spolne aktivnosti slabe, a vaš dušobrižnik prijekorno vas promatra jer više ne dolazite redovito u crkvu. Neka se nitko ne osjeti prozvanim – želim samo ukazati koliko PAMM može nepovoljno utjecati na kvalitetu života.
(haber.ba)
