Svako od nas se ponekad suočava s teškim trenucima u životu, kada nam se čini da se cijeli svijet ruši oko nas. U tim trenucima, često se javlja potreba za izbacivanjem emocija i traženjem utjehe. Ipak, postoji velika razlika između dijeljenja svojih problema s nekolicinom bliskih osoba i pričanja svima o onome što nas muči. Ponekad je zaista bolje isplakati se u samoći nego svakome otkrivati svoje najdublje boli.
Isplakati se u samoći ima svoje prednosti. Prije svega, to je trenutak kada smo sami sa sobom, suočeni sa vlastitim mislima i emocijama. Ovaj proces može biti terapeutski jer nam omogućava da obradimo svoje osjećaje bez vanjskog uticaja. U samoći, možemo se osloboditi emocionalnog tereta na način koji nam najviše odgovara, bilo da je to plakanje, pisanje dnevnika ili meditacija. Takođe, ovo je prilika da preispitamo situaciju i pronađemo unutrašnju snagu za dalje korake.
S druge strane, pričanje o svojim problemima svima može imati negativne posljedice. Ne samo da nećemo uvijek dobiti podršku koju očekujemo, već se možemo suočiti i s nerazumijevanjem, osudom ili čak zloupotrebom povjerenja. Nažalost, nisu svi ljudi u našem okruženju dobronamjerni ili sposobni da pruže iskrenu podršku. Dijeljenje svojih najdubljih boli sa svakim može nas učiniti ranjivima i ostaviti nas s osjećajem još veće usamljenosti i bespomoćnosti.
Kada se odlučimo podijeliti svoje probleme s drugima, važno je pažljivo birati osobe kojima vjerujemo. To su obično članovi porodice, bliski prijatelji ili stručnjaci za mentalno zdravlje. Ove osobe nas poznaju, razumiju i spremne su pružiti pravu podršku. Oni neće osuđivati niti minimizirati naše probleme, već će nam pomoći da pronađemo rješenja i da se osjećamo bolje.
Takođe, važno je shvatiti da je plakanje prirodan način ispoljavanja emocija i da nije znak slabosti. Suze su oblik emocionalnog čišćenja koje nam pomaže da se oslobodimo nakupljenog stresa i bola. Plakanje u samoći može biti moćan alat za samoizlječenje, jer nam omogućava da se suočimo s emocijama na dubljem nivou i da se oslobodimo negativnih osjećaja.
Zaključak je da je bolje isplakati se u samoći nego svakome pričati šta nas muči. Čuvajući svoje najdublje boli za sebe ili dijeleći ih samo s odabranim osobama, štitimo se od dodatnog stresa i potencijalnog razočaranja. Samoća nam pruža sigurno utočište gdje možemo obraditi svoje emocije i pronaći unutrašnju snagu za dalje korake. Na kraju, svako od nas najbolje zna šta mu je potrebno za emocionalno isceljenje, i ponekad je to upravo mir i tišina samoće.
