Brisala sam prašinu i slučajno pronašla dnevnik svog muža: Kad sam ga pročitala, iste noći sam pobegla i promenila ime

Njezina je priča priča o nevinosti, prijevari i strahu koji se polako uvlači u njezin život, sve do trenutka kad je prisiljena suočiti se s nečim tako užasnim što ne može ni zamisliti. Iako su svi znakovi upućivali na to da je njezin partner netko od koga može tražiti ljubav i podršku, na kraju je ispalo nešto sasvim drugačije. Anna nije vjerovala da je njihov brak idealan sve do trenutka kada je počela istraživati ​​prošlost svog supruga.

• Zamišljala je idiličnu obiteljsku scenu, djecu i život pun sreće i ljubavi. Pospremaju kuću, brinu se za sve sitnice i čine se savršenim parom. Žive pod istim krovom, zajedno, i vjeruju da imaju sve što im je potrebno za sretan život.

No, kao što se često događa u životima onih koji previše vjeruju, istina počinje izlaziti na vidjelo i svi se snovi počinju rušiti.

Jednog dana, dok je Anna brisala prašinu po uredu svog supruga, imala je neobičan susret s Aleksejem. Njegov mirni glas i način na koji ju je gledao podsjetili su je da nešto nije u redu. Njegove hladne oči i promjena u ponašanju postali su očiti, a Anna je počela sumnjati, unatoč pokušajima da ih ignorira. Njegovo ponašanje, razdražljivost i promjenjivo držanje učinili su da se osjeća nesigurno i zbunjeno. No ona ne zna da je najstrašnija potraga njezina života upravo započela.

• Njezine su sumnje porasle kad ju je Alexei počeo isključivati ​​iz svog života, zatvarajući svoj ured za nju i govoreći joj da postoji “tajni materijal” kojemu je zabranjen pristup. Ana to nije mogla podnijeti i u trenutku slabosti odlučila je istražiti.

Ušla je u ured, a miris oko nje – miris ruža – bio je prvi znak da nešto nije u redu. Alexey nikada nije volio cvijeće. U polumračnom uredu, gdje se čini da sve vreba, Anna počinje otkrivati ​​mračnu stranu svog supruga. Pronašla je bilježnicu na stolu. Iako se trudila ne istraživati, ruke su joj dopustile da ga zgrabi. Oči su joj se zadržale na ploči.

• U početku su bilješke bile obične. Planovi o poslu, svakodnevnim poslovima, ali onda su se pojavili tragovi od kojih je zadrhtala. Jedan od članaka je glasio: “Danas sam postao Aleksej Nerov.” Ove su riječi bile samo početak užasa koji je uslijedio. Dnevnik je postajao sve mračniji, opisujući njegove planove i prijetnje Anni.

Ali kad u poruci pročita referencu na jezera, ruže i njezin “nepodnošljivi” glas, shvati da je udana ne samo za manipulatora, već i za nekoga još strašnijeg. “Anna je bila ljupka, ali njezin glas je bio čisto mučenje”, piše u dnevniku. Riječi koje su je osudile. Pomisao da njen suprug planira nešto strašno, da je ona oduvijek bila samo “saučesnik” u njegovim planovima, natjerala ju je u bijeg. U tom trenutku sve što je posjedovala, sve u što je vjerovala, bilo je u ruševinama. Bez pozdrava je napustila njihov dom, ponijevši sa sobom samo najnužnije stvari. Tek tada shvaća da njezin suprug ne voli samo nju – on planira nešto mnogo strašnije.