DOKTOR SAŠA KIKOVIĆ SA VMA: Kada test pokaže povišen šećer, evo šta da radite!

Šećerna bolest ili dijabetes je hronična bolest iz grupe poremećaja metabolizma. Nastaje kada pankreas više ne luči dovoljno insulina ili ne može da iskoristi postojeći insulin. Sve ovo dovodi do povišenog nivoa grukoze u krvi, a posledice mogu dovesti do oštećenja tkiva, organa… Nezdrava hrana, velike količine industrijski procesirane hrane, stres i slaba fizička aktivnost su “recept” za dijabetes.
Sa doktorom Sašom Kikovićem, endokrinologom sa VMA, razgovarali su o prvim znakovima koje ukazuju na dijabetes:
*Kada rezultati pokažu povećanu glukozu u krvi, šta pacijent treba da radi? Da li se stanje prati neko vrijeme ili odmah traže odgovarajući lekovi?
Kod pacijenata koji imaju povišenu glikemiju našte ≥7.0mmol/l i ako se to potvrdi u ponovnom uzorku radi se o šećernoj bolesti i u zavisnosti od tipa treba započeti liječenje. Ako je glikemija našte od 6.1 do 6,9 (* 5.6 – 6,9) mmol/l uraditi test opterećenja šećerom (OGTT). Kada je glikemija našte < 6,1 mmol/l (* < 5,6) a glikemija u 120 min. OGTT-a ≥7.8 i <11.1mmol/l radi se o Intoleranciji na glukozu . Neadekvatna glikemija našte podrazumijeva sitaciju kada je glikemija našte od 6.1 do 6.9mmol/l (*5,6-6,9) a u 120 min OGTT-a <7.8mmol/l. Ovo su podaci američke asocijacije za dijabetes. Nedekvatna glikemija naše i intolarancija na glukozu predstavljaju predijabetes. To stanje zahtjeva započinajnje liječenja, inicijalno promjena stila života( dijeta, fzička aktivnost), a po potrebi i medikamentozna terapija.

Dijagnostički kriterijumi za dijabetes:
1. Glikemija našte ≥ 7,0 mmol/l ili,
2. Glikemija u toku OGTT-a sa 75 g glukoze u 120. minutu ≥ 11,1 mmol/L ili,
3. Glikemija u bilo kom slučajnom uzorku krvi (bez obzira na obrok) ≥ 11,1 mmol/L uz prisustvo tipičnih dijabetesnih simptoma (poliurija, polidipsija, gubitak u telesnoj težini)
4. HbA1C ≥ 6.5%
*Da li se povišena glukoza u krvi može smanjiti dijetom i koji je to način ishrane u pitanju?
Svim pacijentima savjetuje se takozvana dijabetična dijeta, a kalorijski unos se prilagođava prema konstituciji pacijenta. Samo liječenje dijetetskim režimom ishrane može se sprovoditi kod pacijenata sa graničnim vrijednostima glikemije. Dijabetična dijeta treba da sadrži 50 – 55% ugljenih hidrata , 30 – 35 % masti (<30 u tipu 2 DM) i 10 – 15% proteina. Broj obroka 5 – 6 dnevno. Što se tiče unosa soli kod pacijenata za normalnim krvnim pritiskom preporučuje se 6 g dnevno, a kod pacijenata sa povišenim krvnim pritiskom 3 g na dan. Bitno je fokusirati se na unos najzdravijih ugljenih hidrata, koji se prvenstveno nalaze u voću, povrću, cjelovitim žitaricama, mahunarkama (pasulj, grašak i sočivo) i u mliječnim proizvodima sa niskim sadržajem masti. Vlakna regulišu varenje hrane i pomažu u kontroli nivoa šećera u krvi. Hrana bogata vlaknima uključuje povrće, voće, orahe, mahunarke (pasulj, grašak i sočivo), pšenično brašno i pšenične mekinje. Konzumirati rečnu ili morsku ribu barem dva puta nedeljno. Riba može biti dobra alternativa za meso koje je bogato lošim mastima. Na primer, bakalar, tunjevina i iverak imaju manje ukupne masti, zasićenih masti i holesterola nego svinjetina ili piletina. Ribe kao što su losos, skuša, tunjevina, sardina i plava riba bogate su omega-3 masnim kiselinama koje doprinose očuvanju KVS. Hrana koja sadrži mononezasićene i polinezasićene masti može smanjiti nivo holesterola. To su avokado, bademi, orasi, masline i uljane repice, masline i kikiriki. Ali ne pretjerivati pri unosu navedenih namirnica jer su sve masti vrlo kalorične.

*Namirnice koje treba izbjegavati kod dijabetesa?

Dijabetes povećava rizik od srčanih bolesti i moždanog udara ubrzavanjem razvoja aterosklerotskih promena. Hrana koja bi se trebala izbegavati kako ne bi došlo do razvoja ozbiljnih poremećaja obuhvata:
-zasićene masti
-mliječne proizvode sa visokim sadržajem masti
-namirnice visoko obrađenih namirnica životinjskog porekla kao što su šunke, kobasice, slanina i slični proizvodi
-trans masti: ova vrste masti se nalaze u prerađenim proizvodima, prženim proizvodima, margarinu
Holesterol: Izvori holesterola uključuju mlečne proizvode sa visokim sadržajem masti, meso, jaja. Cilj je ograničiti unos na oko 200 miligrama (mg) holesterola dnevno.
U redovnoj kontroli terapije treba posebno obratiti pažnju:
• Da li je adekvatna ishrana sastavni dio načina života
• Da li dnevni raspored unosa kalorija odgovara vrsti insulinske terapije, načinu života i lokalnim navikama u ishrani ?
• Da li je unos kalorija odgovarajući za željenu tjelesnu težinu ?
• Da li se obroci i užine uzimaju u odgovarajuće vrijeme?
• Da li je unos alkohola značajan i da li to doprinosi pojavi hipoglikemija ?
• Da li postoji potreba za posebnim oblicima dijete (poseban način života, pojava komplikacija)?

*Koji faktori rizika su za osobe koje imaju konstantno glukozu na granici?

Kod tih osoba prije svega je povećan rizik za nastanak šećerne bolesti, a ako se takvo stanje ne prepozna na vrijeme i dođe do pojave manifestne šećerne bolesti ti pacijentiu mogu već imati neke komplikacije kao što su oštećenje srca i velikih i malih krvnih sudova, nerava, bubrega i očiju.
*Ako osoba nije imala genetske predispozicije za dijabetes, a do stanja povišene glukoze je došlo u određenoj životnoj dobi (40. 50 ili 60 godina), šta može biti uzročnik? Gojaznost, smanjena fizička aktivnost i stres su faktori koji utiču na pojavu šećerne bolesti.
Sve faktore možemo podijeliti na:
a) Faktori na koji ne možemo uticati je nasleđe. Izraženije je kada je u pitanju dijabetes tip 2 nego u dijabetes tipu 1 koj je insulinozavistan.
b)Faktori na koje nekada možemo, a nekada ne možemo uticati su:
-virusne infekcije (coxakie B, Rubeola, Mumps, Citomegalovirus)
-neki sastojci hrane (veći unos kazeina), značaj dojenja do prve godine dana života
-neki specifični lijekovi i hemijske supstance oštećuju ćelije pankreasa i utiču na proces stvaranja insulina
c) Faktori rizika na koje možemo i moramo uticati :
-način ishrane
-nedovoljna fizička aktivnost
-gojaznost
-arterijski krvni pritisak
-pušenje

Procjena rizika za razvoj tipa 2 dijabetesa
Testirati sve osobe sa ITM ≥ 25 kg/m2 i nekim od sljedećih faktora rizika (jedan ili više):
1. Fizička neaktivost
2. Žene kod kojih je tokom trudnoće registrovan gestacijski dijabetes ( GD ) ili one kod kojih se dobija podatak o makrozomiji naporođaju (TT novorođenčadi > 4000g)
3. Hipertenzija (krvni pritisak ≥ 140/90)
4. Dislipoproteinemija (HDL-h < 0,90 mmol/l i/ili Tg ≥ 2,82mmol/l)
5. Žene sa dijagnozom sindroma policističnih jajnika ( PCOS)
6. Osobe sa prethodno registovanim poremećajem glukozne tolerancije (IFG, IGT) i izmerenom vrednošću HbA1c ≥ 5,7%
7. Stanja povezana sa insulinskom rezistencijom (akantozis nigrikans, gojaznost)
8. Osobe sa kardiovaskularnim oboljenjima KVB
Za one koji nemaju navedene faktore rizika preporučuje se testiranje nakon 45-te godine. Ako su rezultati testa uredni, savjetuje se retestiranje nakon tri godine. Takođe, preporučuje se češće testiranje pacijenata sa predijabetesom (jednom godišnje) i onih koji imaju više pridruženih faktora rizika.

(Stil.kurir.rs)

 

Author: Zdravlje

Leave a Reply

Your email address will not be published.