Savjeti najboljeg BALKANSKOG TRAVARA kod koga dolaze ljudi iz cijelog svijeta!

Svoj život je posvetio liječenju ljudi biljkama. Iako je ušao u devetu deceniju života, njegovu ordinaciju i danas posjećuju ljudi iz cijelog svijeta. Mostarac Rade Marušić jedan je od najpoznatijih travara i fitoterapeuta na području bivše Jugoslavije.

“Iz Australije, Amerike, Kanade, naši ljudi koji su otišli van još dolaze k meni. Sve je u kulturi življenja. I sve je u ljudskom mozgu. Mene je na ovaj put odvela moja majka. Ona se udala sa 17 godina, a i mom je ocu bilo 17 kad su se vjenčali. Prvo joj se dijete rodilo i umrlo, drugo takođe, pala je na 38 kilograma i jedva ostala živa. Tada su otišli u Ljubuški doktoru Sadiku Sadikoviću, koji joj je pomogao. Dao joj je trave nad kojima će se pariti, a u maloj papirnatoj vrećici dao joj je čajeve koje će piti i rekao da će za kratko vrijeme, čak za mjesec dana, biti potpuno u redu. Kako je on rekao, Bog rekao. Rodila nas je još sedmoro, svi živi i zdravi, ona je doživjela 97 godina. I sad ja, slušajući nju, jer ona je bila gostioničarka, otac urar, stotine puta sam je čuo kako je rekla da joj je život spasao Sadik Sadiković, travar, narodni doktor. Ja sam bio mali i zavolio sam čak i u osnovnoj školi biologiju, a veliki uticaj na mene imao je profesor Zvonko Korena, koji mi je predavao biologiju i hemiju. Bio sam vrlo dobar đak, ponekad čak i odličan, sve dok se nisam “dočepao” ovog svog rada. Tada sam se opredijelio za bilje. Ali, osnovno je kultura življenja i prehrana. Ljudi griješe, treba znati kada treba prestati jesti. Ne valja jesti bilo kada. Za večeru nek se malo jede, za ručak najviše. Treba fizički raditi, treba se kretati. Protiv sam suhe hrane, kuhana hrana je zdrava. Osnovno je, ništa ne smije u organizam ući da je hladnije od 26 stepeni, ni ljeti ni zimi. Jer to je šok za organizam, za krvne sudove, naročito za limfu. Ne smije se hodati bos po betonu, po pločicama. Na meni su uvijek čarape i evo me zdrav sam ko čelik”, počinje svoju priču Rade Marušić. Počeo je prije tačno 50 godina. U garaži je primao ljude.

“Tada se ovo tretiralo kao nadriljekarstvo. Na početku je to bilo, kako sam rekao, u mojoj garaži, poslije je išlo lakše, upoznao me narod, počeo mi i silom dolaziti, za nevolju, iskren da budem, najviše borci iz rata, iznemogli, ja sam propisivao trave, način rada i kuvanja. Odobrenje za rad dobio sam od Skupštine 1973. godine”.Njegovo primarno zanimanje je meteorolog, pa objašnjava i koliko klima utiče na zdravlje ljudi.

“Ljudski se organizam prilagodi mjestu na kojem osoba živi, prema prirodi. Kaže se da je i ljeti zdravo piti čaj. Zašto? Zato jer limfne žlijezde rade, znoji se čovek i gubi tečnost. Organizam se čisti i čovjek mora da uzima vodu, vruće je. Dakle, ispira se organizam, filtrira se krv. Što se pije više vode, krv će biti čišća. Ali kakvu vodu? Ne mineralnu. Organizmu ne trebaju toliki minerali, treba piti prokuhanu vodu, ohlađenu, koja je oslobođena minerala kojekakvih, vodu koja je oslobođena kamenca i ostalog”.

Objašnjava da su medicina i fitoterapija ravnopravni. “Ne kose se nikako. Ja nikad nisam imao problema s ljekarima, naprotiv. Čak sam u svome radu u kontaktu s ljekarima. Davao sam im savjete i primao njihove da bih shvatio bolje. Konkretno, za bubrežni kamenac, za koji sam dodao novu recepturu u svojoj knjizi, urolog i nefrolog treba da daju svoje mišljenje. Ako je organizam sklon stvaranju kamenca da se ne smije piti sirova voda, mineralna voda, ne smije se uzimati mnogo slano, umjesto vode da uzima tečnost iz kompota od jabuke. Jedino što bih volio je to da ljekari malo više govore u hrani. Dakle, fitoterapija i medicina se nikako ne kose, oni su u simbiozi”. Otkriva i u kojoj mjeri je poželjno uzimati tablete, antibiotike, kada sve to možemo da pronađemo u prirodi.“Sve je u ljekovitom bilju, ali treba znati kako što koristiti. Treba uzeti i antibiotike, ali najbolje je kada je kombinovano s ljekovitim biljem. I naravno, zavisi o kom problemu, to jest o kojoj bolesti je riječ. Zvanična medicina je toliko uznapredovala da odmah zna o čemu je tačno riječ. Ako, na primjer, kad je posrijedi najteža bolest, postoje metastaze, nakon što se ukloni tumorsko tkivo, ja kao fitoterapeut propišem terapiju za regeneraciju, da se ne bi ponovile metastaze. U svakom slučaju, treba znati pravu mjeru”. Ne zna koliko je pacijenata prošlo kroz njegovu ordinaciju. Dnevno i po 150 ljudi.“Radio sam od 4.30 ujutro do 21 sat uveče.

U svojoj garaži sam primao neke od najuticajnijih ljudi iz svijeta politike, nauke, estrade … Jednom prilikom me je zamolio Milenko Srdić, urednik Vikenda i Zdravlja, da pomognem Josipu Brozu Titu. Tada je već bio kritično. “Pa ne može, moj Milenko, juče je na TV-u rečeno da mu je odrezana noga. On je na hemoterapiji, tu trave ne mogu pomoći, ja sam tu nemoćan. Ja mogu pomoći dok rade centri u organizmu, sada ne mogu”. Nakon toga, nakon sedam dana javljeno je da je Tito umro. I to se na tome završilo”. Kaže, bez razmišljanja da se u prirodi može naći lijek i za najteže bolesti. “Da, može. Za svaku bolest trava raste. Naravno, za to su potrebne godine učenja, rada i istraživanja, da bi se znalo za šta je koja biljka ili kombinacija nekoliko njih najbolja. Savremeni način života jako negativno utiče na zdravlje. Bojim se da će nas mobilni telefon, internet i ova tehnologija dovesti do toga više ništa nećemo učiti i da ništa nećemo znati. Kako je krenulo, uskoro se neće znati ni pisati. O stalnom sjedenju da i ne govorim. Od sjedenja se čovek deformiše. Čovjek je živo biće, mora da živi s prirodom i mora redovno da se kreće. I dandanas, kad završim s poslom, upalim auto i odem na Gorance. Ostavim vozilo i šetam se dugo, razgledam biljke, dišem punim plućima čist vazduh”. Savjetuje da uvijek pri sebi treba imati pitomu i divlju mentu, majčinu dušicu, vranilovu travu (origano).“Te četiri trave sasvim su dovoljne. Ima i antibiotik, i antiseptik, i sredstvo protiv gljivica. Može se ubaciti i list vrijeska. Ta kombinacija čaja neka se pije svakodnevno, neće ničemu da smeta, a drži organizam zdravim”, zaključuje Marušić.

Izvor: haber.ba